Izolator je uređaj koji se koristi za podupiranje i fiksiranje vodiča u elektroenergetskim sistemima, dok izoluje električni kontakt između vodiča i nosača ili provodnih dijelova. Njegova glavna funkcija je spriječiti struju da teče duž nosača i spriječiti da se provodnici isprazne u zemlju zbog luka ili prenapona groma. Kompozitni izolatori su tip izolatora koji se obično koristi u dalekovodima. Izrađeni su od kompozitnih materijala kao što je plastika ojačana staklenim vlaknima (FRP) i imaju prednosti male težine, dobre izolacijske performanse i otpornosti na koroziju.
Izolatori se uglavnom dijele u sljedeće kategorije:
Kompozitni izolatori: Izrađeni od kompozitnih materijala kao što su staklena vlakna ili karbonska vlakna, sa visokom mehaničkom čvrstoćom i električnim svojstvima. Uglavnom se koristi u visokonaponskim i ultravisokim dalekovodima.
Stakleni izolatori: Tradicionalni izolatori, obično napravljeni od stakla ili keramike, imaju dobra izolaciona svojstva i mehaničku čvrstoću, uglavnom se koriste u vodovima srednjeg i niskog napona.
Keramički izolatori: Poznati i kao porculanski izolatori, slični staklenim izolatorima, napravljeni od posebnih keramičkih materijala, pogodni za dalekovode različitih naponskih nivoa.
Metalni izolatori: Obično su napravljeni od legure aluminijuma, sa dobrom otpornošću na koroziju i mehaničkom čvrstoćom, pogodni za spoljašnje sredine.
Funkcije svakog izolatora su sljedeće:
Povećati puznu stazu: Izolatori mogu povećati udaljenost između provodnika i zemlje i smanjiti vjerovatnoću kvarova uzemljenja luka.
Potporni provodnici: Izolatori mogu fiksirati i poduprijeti provodnike kako bi bili stabilni u zraku.
Sprečavanje vraćanja struje u zemlju: Izolatori mogu efikasno sprečiti da se struja vrati u zemlju kroz vazduh ili druge medije, čime štite vodove i opremu.
Sprečavanje zagađenja: Izolatori mogu blokirati zagađivače kao što su kapljice vode i prašina, sprečavajući ih da prianjaju na površinu izolacije i utiču na performanse izolacije.